četvrtak, 18. ožujka 2010.

Ljepota duše u dragim očima



Patak si misli: "Što me ovaj sada snima?",
a ja si pak gruntam: "E jesi sladak, patak jedan!",
dok nam obojici smisao daje tek neka prelijepa patka :)

Odličan je osjećaj ustrajati na svom putu,
posebno kada znaš gdje ideš i pri tome uživaš :)


P.S. 18. ožujak 2010 11:31
Zanimljiva spoznaja u mom virtualnom životu. Gro mojih dosadašnjih komentatora je bio sa blog.hr-a, gdje sam do prije par tjedana i sam bio. Obzirom da je na tom servisu nakon nemogućnosti uređivanja postova izrazito teško čak i ostaviti komentar, tj. prvo ih nigdje nema, pa se onda, ako se pojave, pojave dva - tri, na samu stranicu treba dolaziti ne znam koliko puta da se vidi što se zbiva i da li je neki komentar uopće prihvaćen. To je jednostavno frustrirajuće i bespotrebno troši puno vremena. Kako sam uistinu umoran od blog.hr-ovih šeprtljanja, čim bi vidio da mi komentiranje ne ide, odustao bi. U zadnje vrijeme je to vrlo često. Na taj način je količina komentara koje ostavljam bitno smanjena. Mislio sam, obzirom da moj novi servis trenutno nema nikakvih problema ljudi će rado ostavljati komentare. Zanimljivo je da se to uopće nije desilo, dapače, dešava se nešto sasvim suprotno. U nekoliko dana komentara je koliko je nekada bilo u nekoliko sati. Uz par iznimaka, ljudi koji su redovno dolazili, nestaju bez traga i glasa. Nešto tu meni ozbiljno ne štima. Ako je puki reciprocitet jedini kriterij koji bitno utječe na posjećenost i komentiranje, tj. druženje, onda to ipak nije to. Počeo sam razvijati samostalnu web stranicu na kojoj bi komunikacija bila još jednostavnija, ali izgleda da sam ipak krenuo u nešto što neće opravdati uloženo vrijeme, energiju i dobru volju. Mislim da je dobar trenutak da još jednom dodatno razmislim što i kako dalje. Nadam se da mi nećete zamjeriti ovo malo iskreno glasno razmišljanje. Evidentno, postoji sasvim solidna šansa da ga uopće i ne pročitate. Tako bi vjerojatno i bilo najbolje. Sa druge strane, osviješten navedenim činjenicama, osjećam jednu novu lakoću i ugodu poprilične slobode, što je u konačnici sasvim dobro i prihvatljivo, dapače, nakon početne zbunjenosti, pa i nelagode, sasvim mi se sviđa i nekako osjećam zahvalnost što se šareni kamenčići pomalo uklapaju u mozaik virtualnog realiteta. Emocije koje su se raspršile u tom procesu kao mjehuri od sapunice, vjerujem, manifestirati će se baš tamo gdje trebaju, a to u svakom slučaju nije ovdje. Mislim da sam prešao još jedan nivo na svom osobnom putu. Hvala svima koji su mi u tome pomogli na već neki način :)

P.S. 18. ožujak 2010 14:56 Neću gasiti ovaj blog, dapače, za blog ima sve što treba, ali ovo što razvijam samostalno neće ići u pravcu bloga kako sam prvobitno planirao nego u jednom drugom, tj. na jednom mjestu ću prikupljati neke informacije kojima sam trenutno zaokupljen, uglavnom vezanim za -4 i svime što će iz toga slijediti. Sam blog i nije problem, sve se uvijek svodi na odnos, očekivanja i slično. Mislim da sam u tom smislu za mrvicu zreliji tj. realniji, i to je to :)

Broj komentara: 8:

  1. Lijepo je putovati k svome cilju, još više ako je do cilja pred nama ugodno putovanje.
    Želim ti sretan put!
    Čestitam ti na novoj minus brojci.

    OdgovoriIzbriši
  2. Sad šmrcam, ali to ne pripisujem hunjavici.
    Meni je uvijek bilo lijepo družiti se s tobom, i tu i tamo, te se nadam kako će se naša putovanja ponovno sresti na stanici punoj sunca i smijeha.
    Na tvoj odlazak gledam kao na ponovni susret.
    Želim ti svu sreću svijeta i neka te radost života uvijek prati.

    OdgovoriIzbriši
  3. znaci li to da prestajes sa ovim blogom? Steta!! Jesi vidio kako sam ja na putu da sredim svoj? :o)
    Ma... blogiranje ne bi smjela biti nikakva obaveza, pa zato puno cesce klikam okolo i citam, nego sto nesto pisem i dajem komentare. Zao mi je zbog mog bloga na blog hr, ali ovo mi je daleko bolje, pa mozda puno stvari od tamo prebacim ovamo!
    Da znas, lako tebi sa web stranicama, ti to sve znas, ali znas da su meni usi otpale dok sam ovo nesto malo uspjela srediti (mislim moj blog). A upravo sam se cijelo jutro borila sa raznoraznim listama i sredjivanjem ( opet komp).
    Ako se prebacis na stranicu, javi, hoces? Pozdrav! :o)

    OdgovoriIzbriši
  4. A ovo o smislu i patki ... hihii.. bas si vrazji..

    OdgovoriIzbriši
  5. Ja nisam shvatila kako se i ovaj blog gasi. ?
    Mišljenja sam kako nije uopće bitno što nekada nešto ne funkcionira u ovom virtualnom svijetu gdje jesmo, a onda nismo.
    Bitno je jedino onih - 4 i čestitam na tome :), te krasna fotka i lijepe misli ispod njih...šetnja...
    Nadam se i dalje istima. :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Meni je drago što si zakoračio na tu stepenicu "više",što sve dobiva novu dimenziju..Još uvijek se ne mogu oteti dojmu da si blog preozbiljno shvatio,da ti je misao vodilja bila "reakcija drugih" i njihova "povratna informacija." Tako to i je sa komunikacijom,bilo koje vrste,ali ja na bloganje ne gledam na taj način niti ga takovim doživljavam. Zvučat će sebično ako velim da to radim zbog sebe same? I zato što sebično uživam u tome? Tuđi komentari su ok,al meni je važnije da "izbacim" svoju misao..kao neku vrstu rasterećenja,oslobođenja..aha,sad sam to doživjela,rekla,evidentirala..i idem dalje. JUČERAŠNJA MOJA ISTINA NE MORA BITI DANAŠNJA..I MOJA ISTINA JE MOŽDA SAMO MOJA,NIJE NIČIJA DRUGA,I OK JE TO,U TOME JE FORA..
    Rekoh ti,uživaj u svemu oko sebe,u samome sebi...na kraju nam ostane samo to..uživanja u samima sebi,tj. to je nekakvo primarno mjerilo sreće..
    Uglavnom,drago mi je da smo se sreli u ovome virtualnom svijetu,i nadam se još mnogim tvojim lijepim fotografijama,mislima..pa i nedoumicama,pitanjima,spoznajama..
    Lijep pozdrav

    OdgovoriIzbriši
  7. ma ja obiđem svoje favorite, onda komentatore, jutros sam prerano išao u život i falio mi je eurosmijeh. s većinom favoritkinja se već poznajem i čujem mobitelom barem jednom tjedno, mislim da mi prestajanje bloganja ne bi puno značilo u našim odnosima, ali eto, jedna veli da želi početi dan s mojim blogom, i hrabri me, nemam nikakvih iluzija ali mi realni svijet više nije dovoljan za održanje psihičke ravnoteže, patak je super ;)
    NF

    OdgovoriIzbriši
  8. jedan patak dobio zadatak ... :-)

    no, što se komentiranja tiče, mislim da je razlog više u navici i inerciji, svi radije koristimo staze koje smo već 'utabali'. oni kojima je doista stalo doći će, a zar nije bolje da dođe samo jedan prijatelj drag nego cijela četa skupljača komentara, onih koji komentiraju samo reciprociteta radi ...

    a fotografija je prelijepa, naprosto blista.
    :-)

    OdgovoriIzbriši